Kalesija Online Forum

Temu sam postavio sa namjerom da malo diskutujemo o ovome sto cu napisati i da skrenemo malo sa onih igrica i starijih tema na forumu ( sto ne znaci da ih moramo zapostavljati). Ali jednostavno ovaj sajt treba nesto novo. Mislim da se dosta stvari "ofucalo". Postalo monotono. Zelio bih da se ukljuce i starije osobe. Osobe koje su zavrsile srednju skolu, fakultet, imaju posao i statuirale su svoj zivotni put. Stali na loptu.

A oni koji se pronadju ovdje u ovom tekstu, ti su zalutali i trebali bi bar da malo sjednu i razmisle o sebi i svojoj buducnosti.

Ono sto zelim da kazem je da u zadnje vrijeme upoznajem poprilično mnogo novih ljudi. Možda je to radi uspostave ravnoteže, jer sam godinama uglavnom visio na malom konstantnom krugu ljudi. I upoznavajući te ljude, mogu primijetiti određene vrste ponašanja, određene kategorije u koje se navodno mogu i ja strpati. Kažem navodno, jer ne vjerujem u strpavanje ljudi u ladice. Iako to i nije tako teško napraviti.

Jedan dio ponašanja malo više prevladava. Ili ga ja malo pojačano primjećujem, iz totalno subjektivnih razloga. Radi se o onom dijelu "proživljavam opet srednju školu, ispravljajući sve greške koje sam tamo radio". Iako sam skoro završio srednju školu, ipak osjećam promjene. Primjećujem lica. Lica koja su u srednjoj bili na svom „vrhuncu“, bili su obožavani, bili su „face“. I za kratko vrijeme su se drastično promijenili. I sad odbijaju krenuti dalje. Jer ih nakon svega toga, nakon „obožavatelja“ više ne doživljavaju tako van škole. A sami ne znaju kako ponovo zauzeti tu poziciju. Ili se radi o ljudima koji su u toj famoznoj srednjoj školi bili u centru. Svima dragi, ali nikome zanimljivi. Odrasli su, poradili na sebi, digli sebi samopouzdanje. I odlučili nadoknaditi sve. Ni ne shvatajući da je sad vrijeme za neke nove pobjede. Iako možda žalimo za „đačkim dobom“, pak je vrijeme da „progledamo“.Vrijeme za neka nova osvajanja. Neka nova dokazivanja. Posao na sebi smo tek započeli.


I pored mog društva, iz dana u dan susrećem se sa pričama ljudi koji jednostavno nisu nadrasli tu srednju školu. I nije mi jasno u čemu je problem. Prošle su godine i godine. A jedino što oni žele i jedino čemu se posvećuju jest da budu tretirani kao face, da im se ljudi dive i u njima vide svoje idole. A u čitavoj toj priči najtužnije je to što se takvi ljudi sami sebi ne dive. I što kroče kroz život tražeći od drugih ljubav i priznanje koje ni sami sebi ne daju.
Ne znaju. Ne znaju scenarij svog filma. Ne znaju igrati uloge u svom Hollywood-u koji su sami sebi stvorili...

Jedno veliko pitanje mi se vrti u glavi. Da li takve osobe misle nastaviti tim tempom zivota i dalje. Ili zele biti prihvaceni i od ostatka društva kao normalna i nenafurana osoba, kompleksaš i sl. ??

Da, znam da sam pametnjakovic i da pametujem, ali ja se i pitam.